Sezona filmskih nagrada započne početkom prosinca nominacijama za Zlatni globus, oduži se sljedećih tjedana i mjeseci bitnim i nebitnim nagradama, lobiranjima, prepirkama i predviđanjima, pa nije ni čudo da do početka ožujka postane već pomalo naporna. No svemu dođe kraj, pa je i pred nama završna svečanost ovog bala – dodjela Oscara. Oni koji ju ne poprate uživo vjerojatno neće propustiti mnogo i već bilo kakva snimka, sažetak ili tekstualni osvrt mogu biti dovoljni da se upije ono najbitnije. Ali oni koji smatraju da razloga za gledanje (ili barem praćenje) Oscara uopće nema se možda varaju.

Glasačko tijelo Američke filmske akadamije broji više od 7000 članova i taj je podatak ključan u razbijanju iluzije o elitnosti ove  nagrade. Naime, iako su članovi razvrstani po branšama i iako se proces nominiranja odvija tako da svaka branša kontrolira vlastite kategorije, završno glasanje - ono u kojem se od nominiranih biraju pobjednici - funkcionira na način da svi glasaju u svim kategorijama. Koliko je za takvu odgovornost kompetentno npr. onih 416 članova iz branše odnosa s javnošću ili onih 264 svrstanih u “ostale”, slobodni smo upitati se. Sigurno je da mnogi iz glasačkog tijela jednostavno izaberu osobe i filmove s/na kojima su surađivali ili filmove velikih studija u kojima su zaposleni; nekima je pri odabiru opus nominiranog važniji od godišnjeg ostvarenja, a uostalom, Jennifer Lawrence sigurno nije jedina osoba među njima koja nije pogledala Phantom Thread.

No slagali se ili ne sa odabirima Američke filmske akademije, cijenili ih manje ili više od nekih drugih nagrada ili izbora, utjecaj i važnost Oscara su neosporni. Ono što se dogodi na nedjeljnoj dodjeli ostavit će, htjeli mi to ili ne, trag u filmskoj povijesti te utjecati na filmsku budućnost, a pobjednici će dobiti instantni ulazak u popkulturni i filmski kanon.

Pomirimo se s problematikom strukture glasača, načinima biranja te ispranošću konačnih vrijednosnih sudova Akademije, krenimo dalje i koncentrirajmo se na razloge koji bi predstojeću dodjelu trebali učiniti vrijednom gledanja.

1. Best Picture utrka

Ovako izjednačena (gledajući isključivo izglede za osvajanje nagrade, ne i kvalitetu filmova) utrka u kategoriji  za najbolji film se na Oscarima rijetko događa. The Shape of Water i Three Billboards Outside Ebbing, Missouri kotiraju praktički jednako, uz malu prednost potonjeg, na kladionicama, i jedan i drugi su obilato nagrađivani zadnjih tjedana, a i predviđanja kritičara podjednako odlaze na obje strane. Planove bi im mogao pokvariti Get Out, po mnogima dark horse ove kategorije kojeg bi trebao pogurati mlađi dio glasačkog tijela, a neki smatraju da ni Lady Bird i Dunkirk ne treba još otpisati. Preferencijalan način glasanja, jedinstven za ovu kategoriju, dodatno komplicira stvari činjenicom da onaj film koji skupi najviše prvih mjesta ne mora nužno biti i konačni pobjednik. Napetost je izvjesna, šteta je samo što se potpuni rezultati glasanja nikad ne objavljuju.

2. Roger Deakins

Imao je ovaj majstor kamere od 1995. i svoje prve nominacije do danas možda i boljih ostvarenja, no Blade Runner 2049 svakako spada među njegova najbolja te bi mu 14. nominacija (!) po svemu sudeći trebala napokon i donijeti zlatni kipić - BAFTA, nagrada Udruženja američkih filmskih snimatelja i velika prednost na kladionicama govore da ovdje neizvjesnosti oko pobjednika ne bi trebalo biti. Spomen svakako zaslužuje i Rachel Morrison koja je kamerom u Mudboundu postala prva nominirana žena u povijesti ove kategorije.

3. Agnès Varda

Redateljica filmova La Pointe Courte i Cléo de 5 à 7 nikad nije bia materijal za Oscar, pa ne čudi činjenica da do ove godine nije imala nominaciju. Ipak, zanimljivo je da je do svoje prve došla na zalazu karijere, u kategoriji dokumentarnog filma za Faces Places, i to nedugo nakon što je u studenom prošle godine primila počasnu nagradu Akademije za svoj životni doprinos filmu. Da ne bi ostalo samo na tome, po kladionicama je Varda i favorit za pobjedu u spomenutoj kategoriji, pa ćemo ju vjerojatno vidjeti na pozornici, a trenutak u kojem se to sve događa vodi nas do sljedećeg razloga za gledanje.

4. starci

Agnès Varda je, naime, sa napunjenih 89 godina najstarija nominirana osoba u povijesti Oscara, a na nedjeljnoj bi dodjeli mogla (trebala?) postati i najstarija dobitnica. Samo tjedan dana mlađi od nje je James Ivory, najpoznatiji kao redatelj, s već pripremljenim pobjedničkim govorom, budući da mu Call Me by Your Name gotovo sigurno donosi nagradu za najbolji adaptirani scenarij. Nešto više od godine dana za njima zaostaje Christopher Plummer koji će do Oscara ipak puno teže, ali koji je ulogom u All the Money in the World postao najstariji nominirani glumac u povijesti.

5. Jonny Greenwood

Iako je glazbom za There Will Be Blood pobrao mnoge nezavisne nagrade i bio jedan od favorita za osvajanje Oscara, Akademija je gitarista Radioheada diskvalificirala iz procesa nominiranja zbog korištenja već postojećih materijala u nekim skladbama. A nakon hvaljenih (ali i ignoriranih) uradaka za The Master i Inherent Vice, četvrta suradnja s redateljem Paulom Thomasom Andersonom i glazba za Phantom Thread napokon su mu donijeli zasluženu nominaciju. Na tome će vjerojatno i ostati, budući da je Alexandre Desplat za The Shape of Water izraziti favorit u ovoj kategoriji, ali utješno je da ga se napokon čuje i vidi na mjestu gdje zaslužuje biti.

6. glazbeni nastupi

Pohvalno je da je Akademija napustila praksu od prije par godina kada se nije podrazumijevalo da se zaista sve nominirane pjesme izvedu na samoj dodjeli (npr. Anohni je 2016. bezobrazno izostavljena zbog vremenskog ograničenja), pa nam se tako sprema impresivan mali lineup. Headliner je Sufjan Stevens, uljez među nominiranima koji nikad nije gledao Oscare, odijelo ima tek odnedavno, a izvodit će  “Mystery of Love” iz filma Call Me by Your Name. Mary J. Blige će izvesti “Mighty River” iz Mudbounda, a Common i Andra Day “Stand Up for Something” iz Marshalla. Za nagradu će se, ako je za vjerovati kladionicama, boriti pjesma “This Is Me” iz The Greatest Showmana koju će izvoditi Keala Settle i “Remember Me” iz Coca radi koje će na pozornicu izaći zanimljiv trojac – Gael Garcia Bernal, Natalia LaFourcade i Miguel.

7. Kobe Bryant?

Da, onaj Kobe Bryant. Dear Basketball kratki je animirani film, adaptacija Kobejeva oproštajnog pisma od profesionalne karijere, kojeg je režirao Glen Keane. Već je osvojio najprestižniju nagradu za animaciju, Annie Award, a favorit je i za osvajanje Oscara. Čini se tako da će se Kobe, kao producent ovog filma, nakon nedjeljne dodjele, osim spotskim, moći hvaliti i filmskim uspjesima.

Na kraju samo moram napomenuti da su navedeni razlozi ipak subjektivne prirode i da popis nije nužno konačan. Namjera je bila pokazati tek da razloga za gledanje ima, čak i iz perspektive nekog tko nije ljubitelj Oscara, ali je ljubitelj filma, natjecanja i dobrih popkulturnih trenutaka.