Znam, nitko ne voli generale poslije bitke koji s nekoliko godina odmaka donose zaključke o "najočitijim" stvarima koje samo kreteni nisu mogli predvidjeti. Ni ja ih ne volim. Stoga ovaj tekst neće biti na tu temu. Želim naglasiti jednu drugu stvar. Prije drafta 2014. godine tankiranje u NBA ligi nije bilo stran pojam, ali nije bilo toliko prostituirano. No onda je došao Sam Himkie, stvar digao ne jednu sasvim novu razinu i nazvao ju – The Process.

O čemu se radi? Vratimo se na trenutak u 2014. godinu. Od najboljeg drafta u novom mileniju - onog 2003. na kojemu su birani LeBron James, Dwanye Wade, Carmelo Anthony, Chris Bosh i drugi - prošlo je već 11 godina i došlo je vrijeme da nastupi nova generacija košarkaških genijalaca koji će obilježiti ligu u narednih 10 godina. Mediji su mladiće koji su trebali biti birani na draftu 2014. uspoređivali s najboljima u povijesti, a simbolično je obilježena 30. obljetnica vjerojatno najjačeg drafta svih vremena na kojemu su birani Jordan, Olajuwon, Stockton i Barkley (i Carl Lewis, naravno).

Stvar je poprimila nevjerojatne razmjere. Odjednom je velik broj momčadi koje su bile svjesne da će imati lošu sezonu naglo počeo odmarati najbolje igrače i pronalaziti im izmišljene ozljede. Razlog su bili nadolazeći talenti za koje je odmah rečeno da će dati par hall-of-fame igrača i da se cijele franšize mogu graditi oko njih. Sklepan je izraz "riggin' for Wiggins" (lažiranje zbog Wigginsa) zbog mladog supertalentiranog Kanađanina nevjerojatnih atletskih sposobnosti koji je bio predviđen za prvi izbor. U svakom slučaju, tankiranje je doseglu jednu novu, do tada još neviđenu, razinu.

I evo nas u 2018. godini na kraju sezone. Veliki talenti s drafta 2014. odigrali su svoju četvrtu sezonu (ok, neki i treću, a neki čak i drugu), već su se prilagodili NBA ligi i vrijeme je da vidimo koliko tko vrijedi i koliko je tko opravdao visok izbor u najiščekivanijem draftu ovog desetljeća. Neki su se već izborili za nove ugovore, dok je drugima minula sezona bila posljednji vlak da uhvate dobar ugovor. Na kraju možemo reći da smo očito svi imali prevelika očekivanja, jer draft je ponudio možda 2-3 franchise igrača, dok su ostali ispali ili prenapuhani ili jednostavno neprilagođeni za trenutnu NBA ligu u kojoj dominiraju pokretljivi atlete sposobni zabijati šuteve izvana i kreirati za druge. Ne želim reći da je draft ispao propast, ali definitivno nije opravdao čitav hype koji se stvorio oko ove generacije. Neki nisu imali sreće s ozljedama, neki s vlastitim glavama, ali ukupno gledajući, ovdje supertalenata baš i nije bilo.

Prođimo pick po pick da vidimo tko je koliko podlegao euforiji. Prvo 14 lottery igrača, a onda i one koji su birani na nižim pozicijama, ali koji su ostavili traga u ligi.

1. Andrew Wiggins, Cleveland Cavaliers

Na stranu nevjerojatna sreća Cavsa i što je ovo bio 3. prvi pick za Cleveland (odmah poslan u Minnesotu za Lovea) u posljednje četiri sezone, pokazalo se da bi Wiggins više odgovarao NBA ligi 90-ih godina. Nakon 4 godine možemo reći da imamo nevjerojatnog atletu i čovjeka koji može zabiti 20 koševa kao od šale. No, dok zabije tih 20 koševa, potrošit će previše lopti, bit će neučinkovit, neće nikoga razigrati i u obrani će s njegove strane uvijek protrčati igrač i zabiti vam cut s leđa, jer Andrew razmišlja samo kako će u sljedećoj akciji zabiti koš. Iako se radi o igraču izvanrednih atletskih sposobnosti, nedostatak šuta i kurcobolja kad je obrana u pitanju od njega nikad neće napraviti franžišnog igrača. Iako mu je Minnesotta dala max ugovor, smatram da bi bili jako sretni kada bi ga se riješili za nekog igrača koji je bolji timski igrač. Uostalom, već se priča o njegovom nezadovoljstvu otkada je izvjesni Jimmy Butler stigao u Twin City. Za prvi pick najtalentiranijeg drafta zadnjih 10 godina, apsolutno nedovoljno.

2. Jabari Parket, Milwaukee Bucks

Drugi pick bio je Jabari Parker, igrač također sjajnih atletskih sposobnosti koji u svakom trenutku može koristiti svoju brzinu i visinu u mismatchevima i koji je sigurno sposoban trpati u šihtama. Problem je, što je tih trenutaka bilo jako malo jer je čovjek u gotovo četiri sezone odigrao manje od 180 utakmica. Možda se čini dosta, no prva sezona je bačena u vodu nakon brze ozljede ACL-a, druga je u biti bila prava rookie sezona u kojoj se učio prilagođavati NBA sustavu igre, dok je prva "prava" sezona u kojoj je pokazao raskoš svog talenta bila treća sezona, gdje je odigrao 51 tekmu prije ozljede ACL-a na istom koljenu, zbog čega je propustio veći dio svoje četvrte sezone. Dvije ovako gadne ozljede za igrača koji igru bazira na atletskim prednostima mogu usmjeriti karijeru u potpuno drugom pravcu, tako da još ne znamo što će se dogoditi igraču za kojega su nakon drafta govorili da će imati najbolju NBA karijeru od svih izabranih.

3. Joel Embiid, Philadelphia 76ers

The Process se može nazvati prvim pravim franchise igračem na ovom draftu. Centar za novi milenij. Pokretan, asistira, zabija trice, čita igru, u obrani sjajan, još bolji putem tweetova. Problem je samo u tome što je u prve tri sezone zbog kontinuiranih ozljeda stopala odigrao 31 utakmicu. Da, dobro ste pročitali – trideset i jednu. Iako je taj uzorak bio dovoljan da mu 76ersi zbog ogromnog potencijala daju max ugovor, radi se o igraču koji više ne igra nego što igra. Svaki put kada se sruši na pod ili kada zajauče, možete čuti kako cijela dvorana zanijemi, jer znaju da bi to mogao biti kraj karijere za ovog nevjerojatnog centra. Srećom, ove sezone su ga ozljede zaobišle, tako da je odigrao čak i više minuta nego su neki očekivali i pokazao svu raskoš svog talenta. Vodio je Sixerse do playoffa i kao hodajući mismatch bio igrač kojega svi žele izbjeći u prvom krugu. Sixersi sada zadovoljno trljaju ruke, ali i dalje su samo jedan nezgodan pad udaljeni od problema. Znamo kako završavaju centri s lošim stopalima - gore nego atlete s uzastopnim ACL ozljedama.

4. Aaron Gordon, Orlando Magic

Atleta kojemu su trebale tri sezone da shvati da neće dogurati do sljedeće razine dok se ne prilagodi trendu i počne zabijati trice iznad 30%. Tako da je letio od klupe do startne petorke Magica, od trojke do četvorke (što i nije u potpunosti njegova krivica koliko trenerskog tima), da bi ove godine konačno počeo igrati isključivo četvorku i počeo zabijati tricu gotovo 35%. Nije sjajno, ali dovoljno da ga obrane ne ignoriraju na perimetru. Odmah je iskočio kao kandidat za igrača koji je najviše napredovao. Još jedan koji bi se bolje snašao u 90-ima ili početkom stoljeća ako bi igrao u ekipi s Kiddom ili Nashom.

5. Dante Exum, Utah Jazz

Prvi pravi bust ovog drafta. Eto što ti se dogodi kada biraš igrača za kojega si vidio više Youtube videa nego što si ga promatrao uživo. Ok, dečko zaista nije imao sreće. Još jedan konstantno ozljeđen igrač kojemu je stradao ACL već prve godine. Sljedeće dvije sezone se prilagođavao igri da bi ove sezone odmah na startu strgao rame i vratio se na parket tek pred sam kraj sezone. No pravi je problem u tome što bi u ono malo minuta kada je igrao možda bilo bolje da nije. Play koji ne zna voditi loptu, šutirati, niti je najbolji u proigravanju. Da nije takav dugonja i da nema potencijal biti strašna obrambena prijetnja, Jazzeri bi mu se sigurno još davno zahvalili. Kao navijač Jazza, nadam se da još ima nade za njega, iako je nada sve slabija.

6. Marcus Smart, Boston Celtics

Još jedan play koji ne može pogoditi šut izvana, a obrambeno je nevjerojatna napast i koji se u biti dobro uklapa u defanzivnu igru Celticsa. Iako se radi o igraču kojeg bi vjerojatno svaki trener poželio u ekipi zbog požrtvovnosti i aktivnosti u obrani, šesti pick na najjačem draftu desetljeća se vjerojatno mogao pametnije potrošiti.

7. Julius Randle, Los Angeles Lakers

Igrač koji je čudo pod košem i koji potezima u postu podsjeća na velikog Z-Boa ima jedan problem - visok je 206 cm i nema šanse da u današnjoj ligi može igrati centra (možda u kratkim šihtama). A da bi postao četvorka budućnosti mora se ugledati na Aaron Gordona i šutirati trice (trenutno je na 25% šuta za 3 u karijeri). Na žalost, ne krasi ga niti igra u obrani, tako da će napredovati jedino kada shvati da trikovi koje je prodavao u srednjoj školi i na sveučilištu kod velikih momaka ne pale. Pred ovu sezonu je čak i radio na svojoj kilaži jer se nadao da će time postati pokretniji, ali do sada nismo vidjeli značajnijeg pomaka u igri. Još jedan koji je promašio desetljeće ili dva.

8. Nik Stauskas, Sacramento Kings

Još se sjećamo one snimke gdje se svježi vlasnik Kingsa pred kamerama popišao na svog GM-a dajući do znanja da je njegova zadnja kod izbora na draftu. A kako je birao? Pa recimo to ovako - Nik je u svojoj četvrtoj sezoni upravo trejdan u svoj treći klub (Netsi) i svejedno ga nitko ne želi uzeti u fantasyju s waiver liste, a do sada niti jednom nije imao dvoznamenkasti prosjek koševa u sezoni. Dobar posao, Vivek!

9. Noah Vonleh, Charlotte Hornets

Uh! Evo još jednog "genijalnog" izbora. I on je već preseljen u treći klub karijere (Bulls), jer mu ona prva dva nisu uspjela pronaći poziciju. Nije da nisu pokušavali, ali Vonlehova (ne)sposobnost igranja inteligentne košarke ih uporno u tome priječi.

10. Elfrid Payton, Orlando Magic

Izgleda da je ovaj draft bio rasadnik playmakera bez šuta. U današnjoj ligi veliki no-no. Uostalom, kako mu šut i ne bio onako loš kada ne vidi koš od one imbecilne frizure. Iako je riječ o igraču koji može naći svoju ulogu u ligi, ove ga je godine pogubljeni klub koji se trebao graditi oko njegove frizure (Orlando) trejdao u još jednu franšizu koja je u potrazi za smislom (Phoenix). Toliko o vjeri u njegove sposobnosti.

11. Doug McDermott, Chicago Bulls

Douggieju je nakon sjajne sveučilišne karijere bila predviđana karijera role-playera u ligi. Što je u biti i ostvario. Igrač s klupe koji može raširiti reket i pogoditi u seriji ako uđe u zonu. Upravo popunjava minutažu u Dallasu ulazeći s klupe. Inače, njegov četvrti klub u četiri godine. Loša godina za bijele šutere.

12. Dario Šarić, Philadelphia 76ers

Homieja su svi kritizirali zato što izlazi na najjači draft zadnjih 10 godina, govoreći da je bolje da pričeka godinu dana. No Dario je možda izgubio koju poziciju na draftu, ali je po dolasku u ligu pokazao upravo ono što se očekuje od njega i postao jedan od ljubimaca navijača Sixersa. Borbenost, inteligencija, atletska ograničenost naspram skočnih i brzih NBA zvijezda. Srećom, Dario je razvio pouzdan šut zbog kojega može igrati četvorku u današnjoj ligi. Uostalom, drugi u glasanju za rookieja godine (doduše, u slaboj konkurenciji) dovoljno govori da je Dario preinteligentan košarkaš da ne iskoristi priliku.

13. Zach LaVine, Minnesota Timberwolves

Atleta nevjerojatnih letačkih sposobnosti koji dobro pristaje u današnju ligu. Razvio je pouzdan šut za tri i ovu sezonu je proveo oporavljajući se od gadne ozljede, ali bi u slabašnom Chicagu, trebao dobiti priliku. Minnesota ga nije voljela (odnosno, trener Thibodeau) pa je poslan u Bullse u trejdu za Butlera.

14. T.J. Warren, Phoenix Suns

Još jedan igrač koji bi se savršeno uklopio u NBA devedesetih. Trojka sposobna zabijati iz svih situacija, osim iz one gdje se danas najviše traži - trice. Tako da će zbog sposobnosti da uvali 20 komada svaku večer definitivno imati svoje mjesto u ligi. Ali tek kao igrač s klupe.

Srećom, draft je bio dubok te nam je darovao nekoliko igrača koji su se već izborili za svoj kruh u ligi, a birani su nakon Dantea Exuma. Navest ću ih premu utjecaju kojeg su imali na svoje momčadi:

· Nikola Jokić, Denver Nuggets, 41. pick

Drugi franchise igrač ove generacije. Prvi pravi point centar u ligi koji nerijetko vodi loptu preko centra i razigrava ostale. Možda se ne može odljepiti od poda, ali je solidan u skoku i ima sjajne poteze u postu. Možda ne može igrati obranu, ali je hodajući triple-double. Jedan od inteligentijih igrača lige. Jesam li spomenuo da šutira za tricu 35%? I da je centar? Čovjek za novo NBA vrijeme. Osobno jedan od dražih igrača za gledanje.

· Jusuf Nurkić, Denver Nuggets, 16. pick

Sudbina je htjela da Nikola i on igraju u istoj momčadi, ali nije im bilo suđeno te je Jusuf poslan u Portland gdje je sve vrlo brzo uhvatila Nurk-fever. Pravi snažni centar kakvih u ligi više i nema mnogo.

· Clint Capela, Houston Rockets, 25. pick

Još jedan centar koji se svojom sposobnošću rolanja u pick igri i solidnom obranom snašao u ligi. Ima i sreće što je završio u ekipi kojoj napad predvode James Harden i Chris Paul te da samo treba znati pospremiti alley-oop ili pokupiti skok u napadu. Upravo ono zbog čega je Houston prije par godina doveo Dwighta Howarda. Chris ih je naveo da ga brzo zaborave.

· Rodney Hood, Utah Jazz, 23. pick

Da ne ispadne da je Jazz potpuno zasrao ovaj draft pobrinuo se Rodney Hood. Dugonja meke ljevice koji može uhvatiti ritam i bez problema ubaciti 30 komada. Problem je taj što prerijetko ulazi u taj ritam koji je isprekidan konstantnim malim ozljedama. Samo jednu sezonu je odigrao više od 60 tekmi u sezoni. Ove sezone mijenjali su ga u Cavse kako mu ne bi morali dati masan ugovor. Ouch!

· Gary Harris, Denver Nuggets, 19. pick

Denver je najbolje ubrao plodove na ovome draftu - što dokazuje i ovaj zvrk koji je nešto između playa i dvojke zarobljene u tijelu playa. Sposoban podvaliti loptu, ali radije gleda kako će zabiti, što i radi sa solidnom učinkovitošću. Pravi suigrač za Jokića koji je tamo ionako primarni razigravač.

· Jordan Clarkson, LA LAkers, 46. pick

Savršen strijelac s klupe koji će (ukoliko mu se karijera bude odvijala u pravom smjeru) nadopuniti mjesto Jordan Crawforda i Loua Williamsa. Znači, 5-6 momčadi u karijeri. 15-ak poena s klupe. Pokoji šut za pobjedu. Za 46. pick, i više nego dovoljno. I on je na kraju završio skupa s Hoodom u Cavsima u pokušaju da Lebron ostane u Ohiu.

· Bogdan Bogdanović, Sacrametno Kings, 27. pick

Možda smo ga morali čekati tri godine jer je Bogdan odlučio osvojiti sve što se osvojiti može u Europi, ali se isplatilo čekati. Trebao mu je koji mjesec da se privikne, no košarkaška inteligencija, šut od 40% za tri te sposobnost proigravanja osigurala mu je da ima glavnu riječ u Kingsima. No i dalje je riječ o Kingsima.

Kada bacimo pogled na lottery pickove, u oko upada 4-5 katastrofalnih izbora. No to se događa na svakom draftu, jer ipak se stavljaju velika očekivanja pred golobrade dječake koji odjednom na računu imaju milijune. Tako da nije ni čudno da se neki od njih ne mogu nositi s pritiskom, svom talentu unatoč. 

Ipak, draft koji nam podari jednog Embiida i Jokića nikako se ne može smatrati neuspješnim. Gledajući dva drafta prije njih, dobili smo Davisa i Giannisa (ok, i Bennetta kao prvi pick). Sljedeća dva drafta Townsa, Porzingisa i Simmonsa. Nova generacija polako preuzima glavne uloge i ciklus se nastavlja, jedino ne onako brzo kako smo očekivali. Ukratko, nikad ne vjerujte hypeu.