Već na samom startu nove bejzbolske sezone, budući pitcherski as Minnesota Twinsa Jose Berrios, napravio je pravi podvig, a kako stvari stoje uskoro i pravi raritet. Zagriženim fanovima bejzbola i ljubiteljima te najpopularnije američke igre vjerojatno će kroz glavu proći podosta scenarija dok pokušavaju pogoditi o čemu se točno radi i vjerojatno će samo maleni broj (ukoliko ne znaju za taj podatak) isprve pogoditi da se radi o complete game (skraćeno CG). Sad se vjerojatno pitate što je toliko neobično u tome da pitcher odbaca svih 9 inninga? Pa to se događa. Istina, ne prečesto, ali se događa. CC Sabathia ih ima 38 (najviše od aktivnih igrača), Felix Hernandez i Clayton Kershaw 25. Dovraga, čak ih i Jason Vargas ima 12 na svom kontu. Sezone 2011., kada je igrač zadnji put odbacao dvoznamenkasti broj CG-a (James Shields koji je, usput budi rečeno, nekad bio i dobar pitcher), ukupan broj complete gameova iznosio je 173. Prošle godine? 59. Što se tako drastično promijenilo u igri koja se tako teško i rijetko mijenja? Zašto su bejzbolski manageri i treneri, poznati uglavnom po tvrdokornim stavovima, odlučili promijeniti korištenu rutinu i taktiku?

Bejzbol je zadnje desetljeće-dva bio klasika s precizno definiranim ulogama. Složi rotaciju od 5 pitchera, postavi 2 ili 3 setupa, 2 long relievera, jednog LOOGY-ja (Lefty One Out GuY) i jednog closera. Startni pitcher morao je odbacati 200 inninga u sezoni, ili barem 180 (ako je bio malo lošiji), dok su relieverima ostale mrvice - odnosno točno se znalo što tko radi (najbolji primjer su još i dan danas closeri, koji su robovi navike i više nego često znaju u non-save situaciji upropastiti utakmicu). A onda, kao da igra sama po sebi nije bila prepuna brojki i statistike, došlo je doba sabermetrike. Precizni analitičari i matematičari (čitaj likovi zaluđeni bejzbolom) donijeli su nam još sijaset formula s kojima se pate i studenti matematike kako bi procijenili koliko je koji igrač dobar, dokad će biti dobar i je li sve to samo plod sreće ili je uistinu na površinu isplivao talent. Kad se sav taj košmar u glavi malo slegnuo i kad smo mislili da smo sve pohvatali, stigao je Statcast. Osim što je donio benefite napadačkom dijelu igre (koji je priča za sebe), unaprijedio ju je i obrambeno. Tako da danas svaka bejzbolska organizacija ima zaseban, analitički odjel, koji po cijeli dan pretresa brojke i prenosi to managementu. Što se iz svega toga izrodilo?

U sezoni 1930. relieveri su odbacali 21.3% inninga. 1969. god. ta se brojka povećala na 26.4%. Prije 3 sezone? 34.9%. Ekipe, odnosno organizacije shvatile su bitnu činjenicu. Lakše je nadomjestiti 2 relievera nego jednog Davida Pricea. Sjeća se netko još vremena kad je Homer Bailey bio dobar? Redsi mu ove godine plaćaju 21 milijun dolara. Tako da su shodno tome počeli ulagati više u one manje bitne, igrače s klupe.

Ove godine čak će sedam momčadi uložiti više novca u u bullpen nego u startnu rotaciju. Najekstremniji primjer su Colorado Rockiesi, čijih je 49 milijuna dolara dediciranih za relievere više nego što 20 momčadi plaća svoju startnu rotaciju (njihova startna rotacija inače košta tričavih 4.2 milijuna).

Još jedan od primjera su Pittsburgh Piratesi, small market ekipa koja posljednjih godina radi odličan posao s novcem kojim raspolaže. Umjesto da se 2016. bore na podivljalom tržištu startnih pitchera (Greinke potpisao s Diamondbacksima na 6 god./206 mil. $), odlučili su se za drugi smjer. Zadržali su Melancona (tad je još bio zdrav i vrhunski closer) i doveli par zanimljivih relievera koji su se pokazali, gledano dvije godine unatrag, kao odlična akvizicija.

Koliko su stvarno manje bitni ti igrači? Počeci sabermetrike usko su vezani uz jedan pojam i možemo reći da je sinonim za to: WAR (Wins Above Replacement). Vjerojatno danas već svi koji imalo prate bejzbol znaju što je to, ali nije naodmet ponoviti. WAR je brojka koja na osnovu nekoliko statističkih parametara definira koliko je nekakav igrač bolji od zamjenskog. Npr. Clayton Kershaw je 2014. imao WAR 7.2, što znači da je svojoj momčadi donio 7 pobjeda više nego što bi to donio zamjenski igrač. Sad kad smo utvrdili gradivo, krenimo dalje. WPA ili Win Probbability Added je brojka koja mjeri igračev doprinos pobjedi ekipe, ali uzimajući u obzir ključne trenutke utakmice koji su tome pridonijeli. Svi znamo da nisu jednako vrijedni home run u 3. i home run u 8. inningu. I onda dolazimo do slijedeće liste za 2017. sezonu:

Ok, ovdje ima dosta closera, oni ulaze u najstresnijim i najbitnijim trenucima igre, pa ajmo probat to malo izbistrit. Uvedimo WPA/LI (da budem iskren, dok nisam počeo istraživat za članak, ni ja nisam imao pojma što je to i da uopće postoji). Ukratko, on kaže da ne vrednujemo toliko relievere jer im je LI (Leverage Index) previsok nego ćemo gledati Context Neutral Wins (ili taj vražji WPA/LI). Ok, sad su na prvih 10 mjesta samo startni pitcheri. To je već bolje. Da vidimo kako izgleda nastavak liste:

Ostatak poretka? Ma samo nekakvi bezveznjaci poput Alexa Wooda, Justina Verlandera, Marcusa Stromana, Jamesa Paxtona, Kylea Hendricksa, Robbie Raya, Jacoba deGroma, Aarona Nole, Carlosa Martineza itd. Prosječan ugovor relievera 2016. god. iznosio je 4.9 milijuna $ po sezoni. Startni pitcher dobio je 15.6 mil. $. Da još jednom ponovim, WPA/LI mjeri koliko je igrač vrijedan svom timu bez obzira na kompleksnost situacije u kojoj baca. Izvucite sami zaključak. Ok, nabacit ću još malo brojki (ipak je ovo bejzbol). Prošle godine, startni pitcheri su kombinirano imali OPS (On-base plus slugging) 0.728 prolazeći prvi put kroz batting order. Kroz drugi prolazak OPS je iznosio 0.782, a kroz treći 0.805. A relieveri? 0.720. I rest my case.

Bejzbol se mijenja, više nego ikada. Ove godine Tampa Bay Raysi prvi su opet krenuli s rotacijom od 4 čovjeka (LA Dodgersi su 70-ih započeli eksperiment s petoricom. Peti je bio Tommy John. Zvuči poznato?). Glavne uloge igre danas nose klinci koji bacaju preko 100 milja na sat i imaju samo 2 pitcha na repertoaru. Za par godina ćemo vjerojatno imati 2 ili 3 startna pitchera, dok će ostale utakmice pokrivati kombinacija 2 long relievera i ostatka pena. Što ima i smisla, jer su pitcheri izloženiji nego ikad. Prošle godine je po prvi put u povijesti udareno preko 6000 home runova. Uz svu naprednu statistiku i video tehnologiju te drukčiju lopticu, ekipe su primorane nešto mijenjati. Groundball više nije poželjan, sada je cilj strikeout. Jedno je samo sigurno. Očekuju nas zanimljive godine kada je u pitanju omiljena američka razonoda.