Prije svega da razjasnimo: penali nisu lutrija, kako im svi vole tepati, penali su mentalna stabilnost i kvaliteta izvedbe (udarca) ili kod vratara stvar intuicije i poznavanja navika pucača. Penali su priprema i egzekucija, nikako sreća. Dobro, faktor sreće je uvijek prisutan, ali penali su puno više od imali smo/su sreće. Je li ova utakmica generacije, kako su je neki nazvali, ubila naše igrače do mjere da su im se noge odsjekle, barem većini, ne znam, ali egzekucija nije bila na posebnoj razini. Znam, Kasper je odličan vratar i obranio je ukupno tri penala, Suba je također obranio tri, ali ukupni je dojam: ajme.

Kod penala općenito postoje dvije filozofije:

1. Odmah odabereš stranu i tu pukneš; ili

2. Čekaš vratara pa se igraš 'ko će koga.

Ako čekaš, onda budi siguran da znaš što radiš, kao npr. Kramarić. Ja sam osobno puno veći fan odabiranja strane i boom, pa ti brani. S vratarske strane, najlakši penali su poluvisoko pucani jer tu vratar prirodno leti. Najteže za braniti je nisko blizu vratnice, ali to treba pogoditi. Npr., ja sam očekivao da će barem netko od naših puknuti visoko po sredini, jer Kasper Schmeichel ne čeka, već čita.

Nakon ovog kratkog uvoda, krećemo s analizom zbivanja na terenu.

Danska je u suštini rudarska momčad koja teži dugim loptama, često na bok, gdje njihov napadač (Poulsen) ima prednost nad protivničkim bekovima u visini i snazi. Druga stvar gdje su jaki su dueli i skok igra, jer su svi kao od brda odvaljeni. Nema tu neke velike pameti. Nabij, osvoji drugu loptu, pronađi Eriksena i završi napad. Bio sam dojma da ćemo početi s Badeljom na poziciji zadnjeg veznog, te Kramarićem kao solo napadačem. Zašto? Zato što iza Danske vezne linije postoji prostor koji se mogao/morao iskoristiti. Znam, Mandža je dao gol i većina vas misli da nisam normalan, ali mislim da bi ih Kramarić svojim kretanjima u međuprostoru/ima ubio.

Već u prvoj minuti šok. Jedna od stvari gdje su jaki, a ja kao nogometni romantik to mrzim, su auti i općenito prekidi gdje kreiraju kaos i brojčanu nadmoć u šesnaestercu protivnika i tako žele poentirati. Upravo su to i napravili. Loše očišćena lopta završava na drugoj vratnici gdje se najbolje snalazi Jørgensen i kroz šumu nogu pogađa za 1-0. Znam, mnogi su rekli da je Suba mogao/trebao bolje reagirati, ali kad kao vratar ne vidiš loptu, a onda prolazi kroz noge tvom igraču, teško je uopće pomaknuti se, jer nemaš pojma što se događa. On je - u mojoj knjizi, a s obzirom na situaciju - reagirao odlično i zamalo i obranio.

Mi smo zapravo jako dobro postavljeni kod ovog auta. Igramo zonu 4-3, ali Danci kreiraju kaos dovođenjem nekoliko igrača u narančasti krug i kroz kaos poentiraju. Kažem, nema tu nekog velikog plana, nekog bloka za igrače, prijenosa s prve na drugu vratnicu već samo kaos i snaga. Moram reći kako mrzim ovaj "stil" igre, ali hej, ljudi igraju ono što znaju i gdje su dobri i tako su zabili - svaka čast.

Srećom po nas, brzo smo se vratili uz pomoć Danaca koji su umjesto očišćene neugodnosti servirali Mandžukiću na petercu. Tu zapravo počinje utakmica, jer dva pogotka u pet minuta je teško posebno analizirati.

Chapter 1, plan Hrvatske u posjedu

Postavljajući Brozovića na poziciju zadnjeg veznog, a Rakitića i Modrića na pozicije dva centralna veznjaka, formalno osmice, dojma sam da je želja bila imati višak igrača u sredini i dominirati posjedom, ali to nije išlo tako glatko iz nekoliko razloga.

Prvo, često se događalo da svi vezni igrači, i Brozović i Rakitić i Modrić stoje ili u liniji ili jedan kraj drugog, a jednostavna matematika kaže da ako imaš sedam igrača na svojoj polovici, onda imaš samo tri naprijed, od čega dva krila i jednog napadača udaljenog previše od zbivanja. Kome ćeš dodati/proslijediti loptu? Natrag ili bekovima, druge nema. Odnosno, ima, duga lopta prema naprijed ili na krilo. Tako smo zapravo gledali utakmicu u kojoj smo imali gotovo jednak broj dugih lopti kao i Danci, a kad uzmemo da je njima duel i skok nešto što vole, mi smo zapravo trošili svoj posjed bezveze. Dancima smo takvom "organizacijom" napada uvelike olakšali obrambene zadaće: apsolutno nitko iza leđa njihove vezne linije. Dalić je nakon utakmice izjavio kako je rekao igračima da ne smiju primiti gol u prvih 15 minuta i da nabiju koju ako treba. Bome, nabili su.

Drugo, strpljenje. Ako nemaš rješenja, vrati natrag, ako treba i vrataru, pa ponovno pokušaj. Zašto im daješ loptu i onda se mučiš otraga s dobivanjem duela nakon njihovih dugih lopti? Povratno dodavanje često otvara dodavanje prema naprijed jer igrač koji povratno dodavanje prima ima jasnu sliku terena ispred sebe i vidi igru. Igrač koji je pod pritiskom nema taj luksuz.

No to su te utakmice malih rizika gdje je najbitnije iza lopte uvijek imati dovoljno igrača kako protivniku ne bi omogućio kontranapad. Ne ide? Nema problema, nabij i vrati se u zonu. Moj dojam je, bez obzira na plasman među osam najboljih i činjenicu da nam protivnici jako malo šansi stvaraju, da bi bili još bolji uz male korekcije i više strpljenja/kombinatorike u igri. No kako je rekao Cruyff, svaka mana ima svoju prednost, a jedan od razloga zašto odlično branimo tranziciju je taj što igramo dosta dijagonala i dugih lopti gdje protivnik ne može u kontru jer se jednostavno nalazi predaleko od našeg gola i mi imamo uvijek brojčani višak otraga.

Kad god smo loptu stavili pod kontrolu i koristili bekove za davanje širine, uz dosta kretanja i mobilnosti, kreirali smo velike probleme. Međutim, ponovit ću se, premalo takvih momenata u ovoj utakmici. Jednostavno premalo. Prvo poluvrijeme još nekako, ali onda gotovo ništa.

Chapter 2, Hrvatska u fazi obrane i danski plan igre

Budući da Danci igraju duge lopte, posebno na Poulsena koji dominira nad bekovima, mi smo većinu utakmice - uz povremene izlete u presing - proveli u 4-1-4-1 zonskoj obrani. Samo jedan primjer danskog masterplana je sljedeća slika.

Duga lopta, ovaj put od strane vratara prema Poulsenu uz igrače oko njega koji vrebaju odbitak. Ako ne prođe, opet - kao i u Hrvatskom slučaju - dovoljno je igrača iza lopte za sprječavanje eventualne kontre. Stil igre čudo jedno. Veoma inovativan i poučan. No svatko igra s onim što ima, a Danci su nama jako neugodan protivnik s ovim što igraju tako da, osim mojih emotivnih ispada, ovdje realno nema zamjerke. Mi smo pametno igrali zonu jer smo i mi htjeli imati dovoljno tijela kod eventualne odbijene lopte nakon skoka. Naši igrači, posebno krila, ne mogu visoko biti u presingu i u isto vrijeme kod ovih situacija, čime je logično da igramo dublju zonu, a manje presinga. To nas dovodi u infinite loop, mi dijagonalu - ništa, oni dijagonalu - malo tuče, ništa, i tako većinu utakmice.

Valja ovdje napomenuti i to kako smo - kao i u utakmici s Argentinom gdje smo poništili Messijev efekt na utakmicu - Eriksena također učinili gotovo nevidljivim, što onemogućavanjem linija dodavanja prema njemu, što brzim dupliranjem čim bi dobio loptu. Čim lopta krene prema njemu aktiviraju se naši okolni igrači i kreću u presing. Očito je skautska služba analizirala: svi smiju igrati osim njega. Naša igra u fazi obrane je zapravo dosta dobra i većinu događanja vrlo dobro kontroliramo. Najbolji igrači protivničkih momčadi naprave malo ili ništa štete.

Na gornjoj slici vidimo kako se Brozović i Rebić odmah kreću prema Eriksenu čim je lopta upućena prema njemu što ga tjera na odigravanje prema natrag.

Chapter 3, prvu promjenu poteže Danac i mijenja ritam utakmice

Prvo je poluvrijeme danski izbornik počeo sa stoperom na poziciji zadnjeg veznog. Tu su dobili duel igru, ali izgubili dobar dio fluidnosti u posjedu jer Christiansen nije igrač koji može doprinijeti u napadačkoj fazi igre. Uvidjevši kako Danci nikako ne mogu odigrati ništa osim duge lopte, niti staviti loptu pod kontrolu, ulazi Schöne koji odmah mijenja krvnu sliku svoje momčadi. Danci su dobili igrača u sredini terena koji zna igrati i na duže periode imali posjed lopte. Ne iznimno opasan po nas, ali njihov posjed je imao Cruyffov učinak: "Ako imaš loptu, protivnik ne može zabiti". Ritam utakmice je često stvar o kojoj se previše ne priča, ali, primjera radi, Sir Alex Ferguson je znao kod vodstva Uniteda uvoditi u sredinu Scholesa koji bi imao zadatak čuvati loptu i posjed i davati ritam svojoj ekipi. Čak i pod cijenu da izgube dubinu. Ti meni - ja tebi, u nas je lopta, sigurni smo. Moj dojam je da je to bio glavni razlog takve promjene. Statistički ne baš značajan pomak, ali moment utakmice se promijenio.

Chapter none, quick note

Da sad ne ubacujem gore i brkam raspored, jedna stvar koja je posebno došla do izražaja u drugom poluvremenu, a prisutna je bila od početka utakmice. Danci bi kod naših gol-auta pritisnuli naše stopere s dva napadača. Subašić nije želio riskirati i odlučio je većinu tih situacija (dobro, možda ne on sam, možda izbornik) izbiti preko centra. To je dodatan plus Dancima koji se vole nadmetati u zraku, ali ne i na kopnu.

Chapter 4, final notes

Da sad ne duljim, jer ne želim secirati utakmicu na segmente od 15 minuta, završit ću ovdje s finalnim noticama:

· Subašić apsolutni heroj - obraniti tri penala od pet, Peter bi poželio da mu je on sin, a ne Kasper. Šala naravno, i ovaj drugi manijak je obranio tri penala.

· Rebić je pravi igrač i igrač koji može dosta 1 na 1. Međutim, više lopti u izolacijama je dobio Perišić i dojma sam da nije na svojoj top razini. Koristi podjednako obje noge - pucao slobodnjak lijevom nogom (!?), ali nikako da napravi pravi potez 1 na 1.

· Više strpljenja u posjedu i mi ćemo biti sasvim u redu protiv bilo koga. To naglašavamo već neko vrijeme. Iako smo dobili, ostaje prostora za poboljšanja

· Vida je odličan u obrani, ali loš u posjedu i to su Danci također primijetili često blokirajući Lovrena intezivno, ostavljajući Vidu da vodi igru.

Sve u svemu, proći ćemo mi i Ruse. :D