Možda se danas već može činiti pomalo nevjerojatnim ali, do ne tako davno, nacionalna radijska stanica koja bi pretežno vrtila NOVE strane pop-hitove bila je - tek pusti sanak. Još početkom ovog desetljeća, najbliže tome je bio Radio Antena koji je: a) bio dostupan samo na zagrebačkom području, b) otprilike podjednako vrtio novije stvari i oldiese iz devedesetih i osamdesetih, a čak i repertoar novica je više naginjao mjesecima starim, u trenutku rotacije već dobrano izlizanim hitovima.

A prije nego što je Antena postala all the rage, bizarni hegemon hrvatskog etera bio je - Otvoreni radio. Stanica koja je u nultima zvučala kao da je u glazbenom uredništvu okupila sve preostale nepopravljive, olinjale, zadrte 4ever-anglofile u zemlji, koji su uporno gurali SVAKO moguće Coldplay-wannabe/post-Travis/post-post-britpop smeće s Otoka. Pošto nije bilo bogznakakve radijske konkurencije - a ugostitelji usto obično radije biraju zvučnu tapetu koja će smetati što manjem broju ljudi, pa makar i pritom malo koga istinski veselila, negoli glazbu koja bi mogla istinski veseliti dosta ljudi ali bi i zato određenom broju njih mogla jako ići na živce - nulte su bile zlatno doba za ispijanje lošeg piva uz n-ti "povratnički" singl Jamesa i klonove Keane kojih se više ne sjeća ni njihova uža rodbina.

Nisam pasionirani pratitelj radijskih valova pa ne znam kada se točno dogodila transformacija Otvorenog iz anglofilske u pop stanicu - ali je na snazi već dovoljno dugo da djeluje kao prirodno stanje stvari, a moje nekadašnje tužaljke da kad će više neka nacionalna stanica s novim stranim hitovima kao da pripadaju nekoj drevnoj, nezamislivo dalekoj prošlosti. Pa da odmah kažem: volim pop, u dobru i u zlu, i kad je u leru, i kad je u petoj brzini, i ako se nađem u nekom javnom prostoru u kojem svira stanica koji nije Otvoreni - gotovo uvijek će mi biti žao što ne svira Otvoreni.

No opet... Čovjek je nezahvalna, nikada zadovoljna zvijer, i sad kad sam dobio prst - nije više dosta, hoću i cijelu ruku, majku mu! Pa evo onda, redom, što mi sve smeta kod Otvorenog.

Prvi problem koji trenutno imam s njegovim repertoarom nije uopće, da budem fer, krivica Otvorenog - nego imam problem s popom kao takvim, koji zadnjih par godina, paaaa... i nije baš nešto uzbudljiv, ne? Tropical house vlada željeznom rukavicom u svili i svi žele biti ili Kygo ili Major Lazer, uz iznimku šačice napaćenih mladih Werthera koji pak žele biti ili Sam Smith ili Imagine Dragons. Pop nije bio ovako jednoličan još od uspona Guette na prijelazu desetljeća, kad su se Ameri manijakalno napalili na bastardizirani Ibiza-dance - no to je barem ujedno bio i period dominacije gigantskih ženskih pop-zvijezda s personalityjem na lopate.

A danas? Lady Gaga je propala, Katy Perry također. Beyonce ima cijenjene i voljene albume, ali ne i hitove s velikim H. Adele nije u stanju s albuma izmusti više od jednog hita. Rihanna polagano postaje više kult nego blockbuster. Taylor Swift je došla do točke u kojoj novi album najavljuje s "jadna bogata i slavna ja, kuku lele!" singlom poluprokuhanog refrena, i muku muči pokušavajući naći pjesmu s kojom će ostati u gornjim predjelima top-lista dulje od par tjedana. A mimo eventualno Due Lipe, njihove "nasljednice" su... hrpa poluanonimnih žena uvijek desno od "feat." ili "X" o kojima uglavnom ne znamo praktički ništa - koji je njihov gimmick, vizualni stil, bilo što da bi ih razlikovalo od drugih featuringa na albumu Chainsmokersa. Mislim, ono, pa ni Halsey nikako da ubode pošteni globalni solo hit - a bila je na najvećem 'Chainsmokers feat. neka žena' hitu!

Pop u 2017. je bio užasno whitewashed, hrpa bijelih muškaraca koji žene koriste kao vokalnu poslugu a crnce kao "inspiraciju" i pokoji featuring u svrhu iluzornog street creda. Jest da je streaming u Americi vratio rap na top-liste u velikom stilu, te da je i s ove strane Atlantika rap zadnjih godina daleko popularniji i više cool nego što je bio u dugo vremena, ali smo svejedno u Europi u zadnjih godinu dana u višim predjelima pop top-lista imali tek "Black Beatles", "Rockstar", "Unforgettable", "Mask Off", "Gucci Gang" i... to je manje-više to, rekao bih?

Pa opet, iako sam tokom prošle godine na Otvorenom opetovano čuo praktički svaki veliki hit iz 2016. - ne mogu se sjetiti da sam ijednom čuo "Black Beatles", svojedobni top 10 hit u većini europskih zemalja! Zašto sam se preko Otvorenog itekako naslušao... a štajaznam, evo recimo, zadnja dva singla chillax-housera Alle Farben (top 20 hitovi u Njemačkoj i Austriji, čiji je ukus u stranom popu otprilike najbliži hrvatskom pa su OK referentna točka kad već nema relevantne hrvatske top-liste*) - dok ne znam jesam li ijednom čuo "Mask Off" (također top 20 hit u Njemačkoj i Austriji!)? Zašto su bez problema na playlistu upadali krembilni "Imagine Dragons, odsad s JOŠ više arome užeglih mošnji!" one-hit wonderi tipa Welshly Arms, a ne i naprimjer Lil Uzi Vert s "XO Tour Llif3" - iako su i jedni i drugi dijelili iste niže predjele top-lista diljem Europe?

* (Vjerojatno najbliže što imamo nekakvoj relevantnoj nacionalnoj top-listi stranih pop hitova je Deezerova Top Croatia playlista, koja nažalost nema arhivirane stare chartove - ili bar nisu dostupni.)

Proveo sam dobar dio prošlog ljeta slušajući Otvoreni po nekoliko sati, i jedna od prvih stvari koje sam uočio je kako bih, da sam se kojim slučajem tada bio probudio iz desetljetnog kriogeničkog sna - pomislio da je "Water Under the Bridge" Adele jedan od najvećih hitova godine. A riječ je o četvrtom singlu s njenog zadnjeg albuma koji je prethodne jeseni došao i prošao bez traga!!! E sad, s jedne strane valja reći da Otvoreni svakako nije jedina radio-stanica na svijetu koja nekoga poput Adele forsira preko svake mjere (primjerice, u Njemačkoj je "Water Under the Bridge" dogurala tek do 80. mjesta na glavnoj nacionalnoj listi zasnovanoj na streamingu i downloadima - ali i sve do petog na nacionalnoj listi radijske vrtnje!), mada opet, s druge strane... Vrtiti svakodnevno singl za koji ima već NEKOLIKO MJESECI da nije ostavio nikakvog traga? Na jednoj "pop" stanici?!?

Volio bih reći da ne kužim logiku, ali kužim: iako Otvoreni v2.0 prema suvremenom popu jest neusporedivo otvoreniji nego v1.0, glazbeno po mnogočemu ipak i dalje jest dosta konzervativan. I nije stvar samo u tome da prolaz redovito dobivaju novi singlovi izvođača koji živ(otar)e na staroj slavi, pa ni u tome da nerijetko pokušavaju iskriviti stvarnost i prilagoditi je svom idealu popa vrteći bjesomučno mjesecima minorne poluhitove u nadi da će nakon izvjesnog vremena dovoljno isprati mozak nezahvalnoj publici da ih zavoli... Stvar je, prije svega, u tome da jedan od temeljnih ciljeva ostaje - ne uvrijediti senzibilitet srednjeklasne i/ili malograđanske publike.

Uzmimo, evo, Croatia chart na Shazamu, koji je toliko upadljivo podudaran s repertoarom Otvorenog  da se maltene može smatrati njegovom produženom rukom. Na prvi pogled se stvarno može učiniti da nudi okej pregled trenutnog pop-pulsa hrvatske nacije, čini ti se kao da su svi veliki hitovi tu... Da bi se onda, skrolajući niže, vidjelo da su tu uglavnom samo veliki strani hitovi: u trenutku pisanja ovog teksta najviše pozicionirani hrvatski "hit" je "Frka" Nipplepeoplea, na 11. mjestu. Pa onda nastaviš skrolati kroz top 100, skrolaš, skrolaš, vidiš Nikolu Marjanovića, Franku Batelić, Antonelu Doko, Fil Tilena... A Severina? Jelena Rozga? Jole? Ivan Zak? Nula bodova. (Slična situacija je, uzgred budi rečeno, i na hrvatskoj top-listi IHG-a kompiliranoj od playlisti 80 hrvatskih radio-stanica; listi notornoj po tome što je Seve i Rozga obično jedva okrznu - ali je zato Vatrin "Tango" bio proveo cijelih 25 TJEDANA na prvom mjestu!)

Srpski folk da ni ne spominjem! Što uopće reći o aplikaciji na kojoj "Frka" ima par tisuća više shazamanja od najshazamanijih stvari jednog Jale Brata, iako na Youtubeu "Frka" ima tek 900 tisuća a najveći hitovi Jale Brata i po nekoliko DESETAKA MILIJUNA pregleda? Pa, ništa, samo to da je Shazam aplikacija koju očito pretežno koristi core publika Otvorenog - ljudi kojima su srpski folk i hrvatski folkasti pop veliki no-no, glazba koju doživljavaju kao izravan atak na svoje vrijednosti. Srednja klasa. Oni koji bi, kao, navodno, trebali biti za progres i pomicanje stvari naprijed, ali umjesto vječno mutirajućeg i hiperdinamičnog srpskog folka uvijek radije biraju ustajalu žabokrečinu hrvatskog radio-friendly/kreativnost-unfriendly pop-rocka samo zato jer je propisano da tako mora biti, da postoje određene vrste glazbe koje priliče njihovom staležu i one koje ne priliče, jer je to muzika za "kozojebe" i "sponzoruše" i "krkane" i tako dalje; tih glazbeno-klasnih demarkacija u pravilu se drže čak i ljuti ljevičari kojima su inače puna usta hvale za "radničku klasu", a zapravo im je u praksi sav proletarijat lumpenproletarijat.

Jedna od ironija je pritom što je srpski pop toliko napredniji, toliko više u toku sa zapadnjačkim trendovima od hrvatskog da ima čak i autentične, velike tropical-folk hitove koje samo minimum vokalnih folk-manirizama razdvaja od euroameričke produkcije: nešto poput "Limunade" Emine Jahović i Milice Todorović bi se puno bolje uklopilo u tropical reich Otvorenog od domaćica koje se provuku kroz njegov klasni filter, raznoraznih Dubioza i Nipplepeopleova što u playlisti punoj Robina Schulzova i Martina Garrixova strše kao govno u punču; ironija utoliko veća kad se baci uho na repertoar Otvorenog nakon ponoći - kada se odjednom, kako bi se ispunila zakonski zadana kvota dnevne vrtnje hrvatske glazbe, počne vrtiti skoro pa isključivo domaće.

Jer da je Otvoreni stvarno pop-radio u punom smislu - dakle, stanica koja je uistinu posvećena vrtnji najpopularnijih pjesama, od koga god i odakle god da bile - onda ne bi NI BILO potrebe za nekakvim kvotama! Da vrte hrvatsku glazbu koju veliki broj ljudi istinski voli umjesto one koju voli samo mali broj a većina tek indiferentno tolerira - onda bi je mogli komotno vrtiti uz bok najvećim stranim hitovima, i podjednako frekventno, a ne da je moraju na kamione istovarivati u gluho doba noći kada nitko ne sluša. Tako da se još čeka jedna prava, punokrvna all-class, all-inclusive pop radio-stanica u Hrvata na čijim bi valovima podjednako bilo mjesta i za Eda Sheerana i za tamburaše-šaljivdžije i za Milicu Pavlović. A dotad najbliži postojeći nacionalni pandan ostaje - više zatvoreni nego otvoreni radio.