Dok je vodio Wigan, Roberto Martinez je rekao kako će u budućnosti sve više ekipa igrat s trojicom stopera. Nije pogriješio - danas dosta momčadi koje traže svoj put do protivničkog gola igraju na taj način, a tako je počeo i ovaj turnir s Belgijom. Formacija koja na papiru izgleda kao 3-4-3 (ako uhvatim nekog da komentira kako je 1-3-4-3 jer je i vratar igrač, kupit ću mu Snickers sladoled). Ne samo da je igrao s tri stopera, nego je u sredini terena igrao s De Bruyneom i Witselom pa se često događalo da Witsel ostaje sam na velikom prostoru, a oko njega nigdje pomoći. Vrlo je dobro to Japan iskoristio i kad je vrag odnio šalu, odnosno kad je Courtois izvadio loptu iz mreže po drugi put, Martinez je sam sebi priznao grešku i promijenio formaciju u 4-2-3-1, dodavši Fellainija u sredinu tereta. Nekad uvođenje veznog igrača, a ne napadača, momčadi daje više napadačkih opcija i stabilnost. Belgije nije bilo nigdje, a Japan je mogao voditi i s više od 2-0. Međutim, promjena formacije sa tri na četiri otraga i uvođenje dodatnog igrača kraj Witsela donijelo je Belgiji stabilnost. Da, imali su sreće kod prvog gola i svejedno mogli ispasti, ali Martinez je svoju lekciju itekako naučio.

Već sljedeću utakmicu kad se išlo na protivnika koji bi Belgiju masakrirao da je igrala u 3-4-3 formaciji, vidimo veliku promjenu kako u formaciji, tako i u pozicijama igrača na terenu. Lukaku odjednom ne igra centralnog napadača, već boravi na desnom krilu, Hazard je lijevo, KDB je u sredini, a iza njih se nalazi blok od tri igrača - Witsel, Fellaini i Chadli. Na papiru je to 4-2-3-1, ali papir svašta trpi. Na terenu je to blok 4-3 u fazi obrane čime je Martinez htio potpuno poništiti Brazil. Ako se uzme u obzir da je Brazilova lijeva strana njihov desni kružni udarac Chucka Norrisa, ne čudi previše Martinezova logika.

Brazil ima nekoliko varijanti u igri:

· Trokut Marcelo-Coutinho-Neymar gdje se Marcelo često zabije u sredinu ostavljajući Neymara široko 1 na 1. Dovođenje Coutinha na stranu Neymara znači da Brazil ima dva igrača izrazito moćna u igri 1 na 1 na lijevoj strani.

· Paulinho koji kao veznjak počinje na desnoj strani veznog reda, ali često bez lopte završava u kaznenom prostoru zapravo koristi fokus obrane na ranije spomenutu trojicu i često biva nepraćen od veznih igrača čime ostaje sam na ubačaje kako Coutinha (vidjeti gol protiv Srbije), tako i Neymara.

· Skroz desno, široko, ostaje Willian čime se zatvara magični krug pozicijske igre: kreni na jednoj strani, a završi na suprotnoj gdje je manjak igrača.

Uzimajući sve to u obzir, Martinez povlači sljedeće rješenje:

Na gornjoj slici dobro vidimo plan kako jedne, tako i druge momčadi. Brazil igra lijevo u trokutu Neymar-Marcelo-Coutinho, a Belgija odgovara sa Fellainijem i Witselom na toj strani, kao pomoć beku i stoperu. Chadli striktno čuva Paulinha i isključuje ga iz igre, a Willian stoji desno pokazujući da je sam.

Gdje su Lukaku, KDB i Hazard, sigurno se pitate. Pa oni su postavljeni visoko da u slučaju osvojene lopte odmah aktivaju tranziciju gdje je Belgija, pokazat će se kasnije, neumoljiva. Riskantan potez jer se Belgija brani sa sedam igrača, ali i lukav u isto vrijeme jer:

· Fellaini i Witsel su rasterećni praćenja utrčavanja iza leđa jer ih pokriva Chadli praćenjem Paulinha. Mogu svoj fokus posvetiti samo i isključivo Coutinhu i Neymaru i njihovim ulascima na desnu nogu i na udarac, posebno Coutinha.

· Ostavljanje Hazarda, Lukaku i KDB-a u tranziciji preko centra znači da Belgija u vrlo malom vremenskom razmaku iz ovoga može doći do gol šanse. Sva tri igrača su savršeni u tom segmentu igre i ne čudi da se Martinez ovako kockao.

Ovdje bi bilo bolje za Brazil da su češće okretali stranu na Williana i da je on igrao protiv Vertonghena 1 na 1. Ako te protivnik pročita,  bolje je tražiti izlaz tamo gdje su tanji, a nemoguće je pokrivati cijeli teren jednako u svakom momentu.

Treba biti pošten pa reći da je bez obzira na ovo Brazil trebao biti taj s 1-0 prednosti, a ne Belgija. Naime, brazilski trener je savršeno skautirao kako Belgija brani kornere i u prvih 10 minuta Brazil je istu foru prodao dva puta. Centaršut na prvu vratnicu na Mirandu koji utrčava ispred stopera Belgije i radi prijenos na drugu vratnicu gdje ostaju sami jednom Silva, a jednom Paulinho. Oba puta sami kao duhovi i oba puta katastrofalno reagiraju. Silva pogađa stativu s tri metra, a Paulinho promašuje loptu.

Ako ikad budete kao treneri učili kako NE braniti korner, ovo vam je savršen primjer. Jedno kretanje jednog igrača - Mirande, povlači čak četiri igrača Belgije na isto mjesto, prema prvoj zoni peterca. Nevjerojatno za ovu razinu da dva igrača trče za Mirandom i oba kasne. On radi prijenos i Paulinho je potpuno sam na sedam metara od gola. Pogledajte ovu gospodu kod suca, koga oni čuvaju? Međutim iz dvije takve situacije u samo 10 minuta utakmice Brazil nije zabio. Niti ga brane zonski jer ovo nije zona, niti ga brane igrač na igrača. Bolje reći, ne brane ga. Samo nespretne reakcije Silve i Paulinha su sačuvale Belgiju od lopte u mreži.

Ironije radi, Brazil puno kvalitetnije brani korner kroz zonsko postavljanje 5-4, ali sami sebi daju gol. Bolje se rodit bez **##*, nego bez sreće, reče jednom jedan poznati tenisač.  Nakon gola su doduše Henry i Martinez pohitali jedan drugom u zagrljaj aludirajući na nešto izvježbano, što možda i jest jer je Lukaku također kao i Miranda radio prijenos, ali on je loptu promašio, a pogodio je Fernandinho, u vlastitu mrežu.

Nakon početnog šoka stvari na terenu uglavnom izgledaju isto kako smo ranije pisali, Brazil napada, Belgija vreba grešku i tranziciju.

Mala napomena; Jesus se također kao centralni napadač često izvlačio na lijevu stranu nastojeći kreirati brojčani višak, ali moj dojam je da bi više štete kreirao pozicionirajući se kod lijevog beka, Vertonghena. Ovaj onda ne bi igrao 1 na 1 s Willianom, već bi stalno morao pratiti utrčavanja Jesusa, a pritom biti spreman izaći na Williana, a to je malo teže, zar ne? Jest, Brazil bi lijevo imao jednog igrača manje, ali Cou-Marcelo i Neymar sposobni su kreirati i kad su brojčano inferiorni. Dijagonalni ulaci put desno Jesusa iza leđa obrane bi također povukli Vertonghena što bi Willianu ostavilo more prostora.

Kad je u Barceloni igrao Dani Alves, često bi Pedro radio dijagonalni trk unutra da povuče lijevog beka protivnika i otvori stranu. Slično je moglo biti i ovdje. Možda bi onda i Martinez morao povući Hazarda slabeći tako tranzicijski potencijal.

Bez obzira što su imali primiti dva gola nakon dva kornera, Belgija se nastavila slično braniti i to im je donijelo situaciju kod drugog gola. Jedna očišćena lopta dolazi do Lukakua na 60 metara od gola Brazila, što na prvi pogled nije neka opasnost, ali ne i za ove tipove. Lukaku pretrčava kroz sredinu Brazila kao da ih nema (prekršaj, netko?) i savršeno daje za De Bruynea na stranu. Jedan detalj koji želim pokazati je sljedeći:

Marcelo se povlači pred De Bruyneom jer je desno Meunier, ali pobogu, tko je ovdje opasniji igrač, De Bruyne na udarcu na 16 metara ili bek koji se nalazi u poziciji odakle ne može direktno ugroziti gol Allisona? Uvijek se izlazi na igrača koji je direktna opasnost po gol, a kao backup se ostavlja pokrivanje drugog igrača. Marcelo se povukao do točke odakle nema povratka, a De Bruyne, majstor kakav je, ovo rutinski koristi. Možda bi Meunier zabio iskosa ili ne znam što, ali to je svakako manja greška od ove. Pustiti De Bruynea bez bloka da puca sa 16 metara? Suludo.

Dakle, dvije kardinalne greške: prva, nitko ne radi prekršaj na Lukakuu na centru, a druga, ostavljanje De Bruynea da puca.

Ako je ovo blok, ja sam George Carlin. Marcelo izgleda kao da je upravo kupio nove cipele i šeta po dućanu da vidi je l' ga negdje žuljaju. Meni je ovo nevjerojatno.

Tite je na poluvremenu odmah mijenjao Williana za Firmina, a onda u 58. minuti i Jesusa za Costu i tu su stvari zapravo počele izgledati malo bolje za Brazil. Sad imaju igrača koji 1 na 1 može na velikom prostoru proći bilo koga i Vertonghen ima totalno drugačiju zadaću nego kad je čuvao Williana. Costa je dobije široko, njegovo postavljanje je bliže aut-liniji i onda u trku napada beka Belgije. To je odmah donijelo nekoliko obećavajućih situacija, ali treba napomenuti kako je Courtois bio fenomenalan. Čovjek je obranio sve što su Brazilci puknuli prema njemu, dobro, gotovo sve.

Gol Brazila pada iz situacije koja spada u domenu briljantnosti, ali i greške u preuzimanju. Jednom je Slaven Bilić rekao, svaki gol je greška.

Firmino dijagonalnim trkom otvara prostor za Renata Augusta između Kompanyja i Vertonghena. Chadli rukama pokazuje da netko preuzme Augusta, ali već je kasno. Coutinho kao i nekoć Ronaldinho, diže loptu iz mjesta preko Kompanyja i to je 1-2 . Chadli je do tada savršeno pratio svako utrčavanje Paulinha u 16 metara iz tzv. drugog plana, ali ovdje je pomislio da su stvari pod kontrolom i da Kompany to može zatvoriti, ali nije mogao. Možda ni Chadli ne bi pomogao jer lopta koju je dao Coutinho je savršena i sve se odvilo u samo nekoliko trenutaka.

Imao je Brazil od 80. do 90. dvije mrtve šanse, ali ni Coutinho, a kasnije ni Augusto nisu pogodili. Kod šanse Augusta isti manevar kao i kod gola. Firminho se izvlači lijevo i za sobom povlači Kompanyja, a Augusto sam utrčava u prostor između njega i Vertonghena. Sam na 16 metara i puca kraj gola.

Nevjerojatno je da u ovim trenucima Martinez nije posegnuo za dodatnim veznjakom kako bi utvrdio taj prostor ispred obrane. Brazil je po svemu prikazanom, a posebno u drugom poluvremenu, trebao dati taj drugi gol. Malo loši udarci, malo Courtois i idu doma.

Zapravo, kad se pogleda cijela utakmica, Brazil je bio momčad koja je stvorila više čistih prilika za gol i bio općenito bolji protivnik. Sve zamjene Titea su bile logične i imale svoj efekt na utakmicu, ali jednostavno nisu mogli poentirati dovoljno puta. Treba reći i kako Neymar ne igra na razini kojoj je igrao prije ozljede te da je to svakako bitan faktor. Poslije utakmice Tite je rekao da ne vjeruje u sreću i da je ih potopio Courtois, što je dijelom i istina.

Kako je analiza otišla na četiri stranice, neću dalje jer je vjerojatno i ovo puno. Nisam pisao o Belgiji u posjedu i o nekim drugim detaljima, ali vjerujem da sam dotakao bitne stavke.

Belgiju protiv Francuske sada čeka potpuno drugačiji protivnik. Protivnik koji kao i oni, čeka tranziciju i protivnik koji će sigurno napraviti koji prekršaj više. Pitanje je što će Martinez spremiti za taj susret. Za kraj, parafrazirat ću onu: When there is something strange with back three, who you gonna call? Back four.

Do čitanja.