"Dakle, Pop, sve što čujem otkako sam stigao ovdje je da ćeš me tradeati. Samo to čujem posljednjih 20 minuta."

Tim je riječima Tim Duncan započeo prvi razgovor s Greggom Popovichem nakon što ga je ovaj izabrao kao prvog na draftu 1997. godine, što je bila jedna od najlakših odluka u karijeri Gregga Popovicha. Ili, kako je sam Pop rekao na ceremoniji umirovljenja Duncanovog dresa:

"Vaš pas je mogao donijeti tu odluku."

Naravno, nikakav trade nije dolazio u obzir, ali već se u toj jednoj Duncanovoj rečenici može nazrijeti kakav su odnos imali ova dvojica legendi košarke. A sve je počelo na Djevičanskim otocima osam godina prije tog drafta.

Vjerojatno su svi koji ovo čitaju već čuli priču o uraganu Hugo. Jedini olimpijski bazen u St. Croixu, gradu u kojem je budući košarkaš San Antonio Spursa rođen, uništen je kada je Djevičanske otoke poharao nesretni Hugo. Tim Duncan bio je velika plivačka nada, predviđala mu se uspješna karijera, no strah od morskih pasa ipak je prevladao. Nekoliko mjeseci poslije umrla mu je i majka kojoj je obećao da će steći sveučilišnu diplomu. Hugo ga je usmjerio prema košarci, a obećanje koje je dao objašnjava zašto je na sveučilištu ostao pune četiri godine, iako je svima već nakon druge bilo jasno da ima svoje mjesto u NBA ligi.

Popovich je za to vrijeme radio kao pomoćnik u Spursima, a potom i u Golden State Warriorsima, da bi se konačno 1994. godine vratio u San Antonio kao general manager. Nakon što je Bob Hill dvije godine poslije u sezonu krenuo s omjerom 3-15, Popovich mu daje otkaz i sam preuzima mjesto glavnog trenera. Međutim, ozljede su poharale svlačionicu, Spursi jedva skupljaju 20 pobjeda i to im garantira visoki izbor na draftu.

Boston je imao najveće šanse birati prvi, no kuglice su presudile u korist Spursa. Keith Van Horn, Chauncey Billups, Antonio Daniels i Tony Battie otišli su odmah nakon Duncana. Samo je Billups ostvario upečatljivu karijeru, ali ne u Celticsima, koji su ga odabrali. Svima je bilo jasno da je San Antonio pogodio, ali malo tko je mogao predvidjeti da će Pop i Duncan zajedno provesti 19 godina i ostvariti nevjerojatnih 70% pobjeda.

A opet, i jedan i drugi tvrde da su od početka znali da su "stvoreni jedno za drugo". Nakon što ga je izabrao na draftu, Popovich je skoknuo do Djevičanskih otoka i proveo tamo nekoliko dana. Niti sami ne znaju koliko. Pričali su o svemu osim o košarci. Plivali su (očito je Duncan nadvladao strah od morskih pasa), jeli, ležali na plaži, ukratko – upoznavali se. Pop je priznao da je od prvog trenutka osjetio povezanost.

"Cijenim to vrijeme. Kao da je odmah nastalo međusobno poštovanje i razumijevanje. Gotovo kao da smo srodne duše."

Sigurno je pomoglo ostajanje Duncana na sveučilištu dok ne diplomira. Završio je psihologiju na Wake Forestu, a tema njegovog završnog rada (dostupnog online) bila je kao naručena za budućeg NBA košarkaša. Kako nešto ne bi ostalo izgubljeno u prijevodu, najbolje je dati naslov u originalu - "Blowhards, Snobs and Narcissists: Interpersonal Reactions to Excessive Egotism".  Svaka profesionalna sportska liga prepuna je takvih tipova ljudi pa je ovo zasigurno poslužilo kao dobra priprema. Srećom, Pop nikad nije dozvolio da netko bude "iznad momčadi".

"Moja je filozofija vrlo jednostavna – tko nije prerastao fazu u kojoj misli da se sve vrti oko njega, nema što tražiti kod mene. Timmy je bio takav od početka. To što nije tražio povlastice ili pozornost značilo je da će od mene dobiti poštovanje, ako to ima smisla. Dozvolio mi je da ga treniram, a kad vam najbolji igrač i najveća zvijezda momčadi dozvoli da ga trenirate, ostali trebaju šutjeti i raditi što im se kaže."

Tijekom 19 godina zajedničkog rada i života, Pop je u hotelu svaku večer ostavljao Duncanu kolač od mrkve pred vratima sobe. Da možete birati koji bi kolač najbolje odgovarao "najdosadnijem igraču u ligi", kako su ga nerijetko znali nazivati, vjerojatno biste odabrali kolač od mrkve. Zauzvrat je Timmy, kako ga zovu suigrači i treneri, "dozvoljavao" Popu da bude meta verbalnih napada. Jedan trener Spursa to je najbolje objasnio:

"Kako bi se Stephen Jackson mogao žaliti kada Pop j*** mater Timmyju svaki dan?"

I njihova veza je funkcionirala. Od samog starta Duncan se nametnuo kao prvo ime momčadi, unatoč tomu što je još uvijek aktivan bio David Robinson. U prvoj sezoni osvojio je nagradu za najboljeg rookieja i završio u prvoj petorci. Usput, znate li koliko je rookieja nakon Duncana završilo u prvoj petorci lige? Nula. Zadnji prije njega kojem je to pošlo za rukom bio je Larry Bird 1980. godine. Postoji razlog zbog kojeg je Popovich rekao da je uloga trenera precijenjena – u Spursima je Duncan bio kamen temeljac od kojeg su polazili svi uspjesi.

Već u drugoj Timmyjevoj sezoni Spursi stižu do naslova. Istina, sezona je bila skraćena na 50 utakmica zbog štrajka igrača pa se često taj naslov ne shvaća "ozbiljno" (ako se to može reći za bilo kakav NBA naslov). Zato je onaj iz 2003. godine "pravi". Finale protiv New Jersey Netsa dobili su 4:2, a u tri najvažnije statističke kategorije Duncan je u svih šest utakmica bio najbolji skakač, četiri puta bio je najbolji strijelac, a četiri puta bio je i najbolji asistent. Doda li se na to rekord finala od 32 blokade i famozni triple-double u zadnjoj utakmici finala (21 koš, 20 skokova, 10 asistencija i "samo" osam blokada), svima je konačno postalo jasno zašto je Duncan dvaput uzastopno proglašen najkorisnijim igračem lige. Dvije godine poslije osvajaju još jedan naslov, dvije godine poslije trećeg dolaze i do četvrtog. Onaj iz 2014., peti i posljednji u eri Duncana i Popa, ostat će upamćen kao finale prekrasne košarke.*

*Kao simpatizer Spursa smatram da mi je obaveza preskočiti finale iz 2013. godine. No, ako vam itko ikad kaže da je Duncan bio robot koji nije bio previše kompetitivan, prvo mu odvalite jednu preko uha, a zatim pokažite ovaj video.

No prije početka sezone u kojoj je osvojio drugi naslov, Duncan je ostao bez oca. Popovich se nekoliko puta prisjetio što mu je rekao Timmyjev otac.

"Njegov mi je otac na samrti rekao da se Timmy ne smije promijeniti. Ne govorim sad o promjenama koje svi doživljavaju kroz godine. Govorim o temeljnim ljudskim osobinama – skromnost, poniznost i spremnost na suradnju i pomaganje. I mogu iskreno reći da se Timmy niti malo nije promijenio otkako ga ja znam."

I to je poanta cijele kulture Spursa. 140 različitih suigrača imao je Duncan tijekom svoje karijere. Shannon Brown bio mu je suigrač u veljači i ožujku 2014. godine. Potpisao je dva ugovora u trajanju od deset dana i nakon toga otišao. Međutim, na jednoj utakmici, u kojoj su ih Detroit Pistonsi potpuno razbili, Duncan je preuzeo trenersku ulogu i s Brownom porazgovarao o prošloj akciji koju su odigrali i o onoj koju tek moraju odigrati. Zašto bi to itko išao objašnjavati igraču koji se neće zadržati u momčadi više od par dana? Ali, to je Duncan. Nije samo tako dobio Twyman-Stokes nagradu za najboljeg suigrača u ligi 2015. godine. Jednom je pozvao suigrače na paintball i svima dao očajne pištolje, a sa sobom je donio "pušku" i onda s velikim oduševljenjem "ubijao" svakoga tko mu je stao na put. Nemojte zaboraviti niti scenu nakon poraza u finalu 2013. kada je pijanog Arona Baynesa praktički nosio do autobusa. Bill Simmons za Duncana je rekao da je vjerojatno u svakoj sezoni predvodio ligu u zagrljajima. Poanta je da ste s njim željeli igrati i zbog toga što je bio sjajan igrač, ali i zbog toga što je, prema svim navodima, bio (i jest) još bolja osoba.

Dan nakon što je Duncan obznanio da ide u mirovinu, Popovich je održao konferenciju za novinare. U 15-minutnom monologu rekao je mnogo toga što je već navedeno u ovom tekstu. Od toga da vjerojatno ne bi bio tu gdje jest da nije bilo Timmyja ("bio bih debeli trener, ili bih barem pokušavao to biti") do lavine komplimenata na račun svoje "srodne duše". Ali možda je ipak najbolje da zaključimo priču o velikom dvojcu – idealnom večerom Gregga Popovicha.

"Znate kako svi uvijek govore o tome s kim bi išli na večeru. Da možete odabrati jednu osobu s kojom biste išli na večeru, tko bi to bio? I uvijek su tu Majka Tereza, Isus, Dalaj Lama, i to mi je jasno. Međutim, uzmu li se u obzir ljudi koji su nam malo bliži, ja bih za svoju večeru odabrao Timmyja. I to zato što je najiskrenija osoba koju sam upoznao. Toliko je "stvaran" da biste se iznenadili. Ljudi nisu svjesni njegove mudrosti, inteligencije, humora. Njegovi suigrači toga su bili svjesni i svi su ga voljeli. Dovoljno je bilo da stavi ruku na njih i odmah bi se osjećali prihvaćenima. Svi smo mu zahvalni na tomu. Bit će teško bez njega. Ne mogu to niti zamisliti."